Lament nad garažom
Kada se zatvore vrata garaže, čuje se poseban zvuk – kao da prostor sam uzdahne, kao da sačuva dah od spoljnog sveta. Četrdeset godina taj zvuk bio je deo naše kuće, našeg ritma, naše tihe molitve. Četrdeset godina pretvorenih u kvadrat betona i gvožđa, u miris ulja, metala, gume i prašine, u tihe razgovore sa ocem i majstorima, u zvuk čekića i smeh prijatelja. Garaža je otišla, prodata da bi se preživelo, da bi se napravilo nešto novo.